Svečanost Alke

Sinjska alka je igra u kojoj natjecatelji, jašući na konjima, kopljem gađaju metu (alku) ovješenu iznad alkarskog trkališta. Tradicionalno se održava u Sinju, a u zadnje vrijeme u nedjelju prve trećine mjeseca kolovoza. Riječ je o manifestaciji koja se simbolički oslanja na pobjedu lokalnog stanovništva iz 1715. kad su Sinjani pobijedili veliku tursku vojsku te se konačno oslobodili Osmanske vladavine. Smatra se da je Alka u Sinj uvedena upravo povodom proslave te pobjede, iako pouzdani najraniji podaci koji bi to potvrdili do sada nisu pronađeni. Lokalni karakter Alke osobito se ogleda u činjenici da u njoj smiju sudjelovati samo punoljetni muškarci koji su u Cetinskoj krajini rođeni ili su u njoj zavičajni. Pravilo je i da se Alka izvodi samo u Sinju, i to u ulici Alkarsko trkalište gdje se, uz svega nekoliko kraćih prekida (zbog manjka sredstava, kuge i ratnih zbivanja), i održava već tri stoljeća.

Po formalnim je obilježjima Sinjska alka srodna natjecanjima u gađanju koluta/obruča/prstena, vrsti viteških igara koje su se razvijale i u pojedinim dijelovima zapadne Europe bile izrazito popularne u kasnome srednjemu vijeku. Najstariji dosad poznati spomen takvih igara na našemu području je dubrovačko trčanje na kolač/palij koje se izvodilo još u 15. stoljeću. Osim u Dubrovniku, natjecanja slična Sinjskoj alki održavala su se i u drugim mjestima po Hrvatskoj, primjerice u Zadru, Imotskom i Makarskoj (striljanje alke), u istarskim Svetvinčentu i Barbanu. U nekim su mjestima, primjerice u Splitu, Šibeniku i Skradinu, natjecatelji metu umjesto jašući na konjima gađali trčeći. Sve su se te igre do sredine 19. stoljeća kod nas postupno prestale izvoditi. Danas se uz Sinjsku alku još jedino u Barbanu izvodi trka na prstenac koja je, nakon gotovo tri stoljeća neizvođenja, obnovljena 1976. godine.

Meta koju gađaju natjecatelji sastoji se od dva koncentrična kruga međusobno povezana trima prečkama koje prostor između krugova dijele na tri jednaka dijela. Ishod natjecanja ovisi o poziciji pogotka u metu: pogodak u sredinu, u manji, unutarnji krug donosi tri boda (u sridu, u lokalnom govoru tri punta), u prostor iznad njega dva (u dva), te po jedan bod (u jedan) za pogodak u jedno od donja dva polja. Kada natjecatelj u igri ne dotakne metu kaže se da je promašio, a kada metu dotakne a da pritom ne osvoji niti jedan bod kaže se u ništa. Pravila natjecanja, izbor natjecatelja i drugih sudionika alkarske povorke, njihov izgled, uloga i obveze, kao i širi skup pravila o pripremama i održavanju Alke strogo su definirani Statutom viteškog alkarskog društva i Pravilima o Alki. 

Alkarsko je nadmetanje kulminacija višemjesečnih priprema za ovu manifestaciju koje se događaju na različitim razinama. Potencijalni se natjecatelji počinju za Alku pripremati nekoliko mjeseci prije njezine izvedbe. Pripreme se sve više intenziviraju što se datum održavanja Alke bliži, a alkarima se u pripremama vremenom pridružuju i ostali sudionici povorke koju se na dan nadmetanja može vidjeti na alkarskome trkalištu. Konačnu odluku o tome koji će od sudionika priprema sudjelovati u alkarskom nadmetanju donosi vojvoda nekoliko dana prije Alke, birajući pritom među njima najmanje jedanaest, a najviše sedamnaest natjecatelja koji će sudjelovati u svečanoj godišnjoj manifestaciji. Uoči Alke održavaju se Bara i Čoja, natjecanja koja funkcioniraju i kao svojevrsne završne pripreme za svečano alkarsko nadmetanje. Bara i Čoja su po pravilima natjecanja istovjetna Alki, no ona je u odnosnu na njih izrazitije obilježena svečanim karakterom i većom razinom protokolarnosti. 

Alka je izrazito formalizirana manifestacija u svim svojim aspektima. Njezina ceremonijalnost nije ograničena tek na natjecateljski dio, nego je prepoznajemo u nizu pravila kojima su obilježene raznovrsne aktivnosti koje se izvode na dan Alke: točno je utvrđeno što se u kojem trenutku treba događati, tko u tome treba sudjelovati i na koji način, kako se pritom treba ponašati i izgledati, i slično.

Svečanost Alke ujedno je i dan kada završavaju intenzivne pripreme koje se odvijaju u alkarskim, ali i u drugim sinjskim i cetinskim domovima, od organiziranja smještaja do osmišljavanja i pripreme posebnog jelovnika koji će toga blagovati ukućani i njihovi gosti. Okupljanje obitelji, rodbine i prijatelja gotovo je dio tradicije proslave dana Alke koji, uz blagdan Velike Gospe (Čudotvorne Gospe Sinjske), zauzima središnje mjesto u lokalnome kalendaru.

Zbog svoje simboličke oslonjenosti na povijesni događaj iz 1715. te odredbi da se trči samo u Sinju i da u njoj smiju sudjelovati samo Cetinjani, Alka je izrazito lokalnim karakterom obilježena manifestacija. Međutim, s gledišta šire prepoznatljivosti Alka je odavna nadišla lokalne okvire, o čemu svjedoče brojni arhivski dokumenti, ali i novinski članci te različiti prilozi s područja književnosti, likovne i glazbene umjetnosti.

Tijekom svoje trostoljetne povijesti Alka je nadživjela nekoliko ratova, više vladara, država i društveno-političkih sustava, čijim se proklamiranim vrijednostima kontinuirano prilagođavala. To joj je, uz privrženost lokalnog stanovništva i djelovanja Viteškog alkarskog društva na njezinu održavanju i popularizaciji, omogućilo trostoljetnu opstojnost. Prilagodbu Alke suvremenim valorizacijama koje se danas događaju u kulturi, među ostalim, može se prepoznati i u činjenici da je ona 2010. uvrštena na ­UNESCO-ovu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.